Ca va? Ca va bien!
Ono sto sam do sada naucio u vezi odlazaka na jug Francuske je da je svaki put kao prvi - boje, svetlost, senke, sve dozivljavam sa neumanjenim intenzitetom, slike koje obuzimaju, bas kao prvi put. I uvek neko novo, skriveno mesto, uspavani trg u senci starih maslina, zive rasprave pored jedne od gradskih fontana.
Subota, setnja po gradu, najbolji kroasani na svetu kod Paula, tresnje sa tezge, kafa u hladu maslina; popodne plaza, vetar , kasnije lignje u sosu od belog vina, maslinovog ulja, bosiljka, belog luka, persuna. Uz to hladan Chardonay i zadovoljan osmeh gospodje; posle kuliranje na terasi, blizina plaze, zalazak sunca, jedan od onih dana...
Nedelja, razvlacenje, pranje kola, za rucak pile sa zacinskim biljem iz Provanse, uz to crno vino; popodne plaza, kuliranje u pesku, vetar, ukopavanje, prvo kupanje ove godine. Sa nama na plazi jos i klinac-gusar i dingosi. Jos jedan od onih dana.
Ponedeljak, sredjivanje gajbe, pesto pasta, vino, jos vetra, jos vina, jagnjetina i mladi krompiri u rerni, jos vina. Posle svega, kuliranje na terasi. Dve pljuge, od miline.
Utorak, spremanje, kis sa tikvicama, voznja nekih 250km i povratak na sever. U povratku zavrsavanje citanja knjige "Amsterdam" Ian McEwana, koju sam zapoceo citati u putu ka jugu. Razmisljanja na temu kako bi bilo lepo da je sve ovo zaista moj zivot a ne samo kratka pauza u istom. Naravno, iz razmatranja uvek izostavim poneki sitan detalj, tipa od cega ziveti i sl., ali ko ce jos o svemu da misli ...