Damn You Karađorđeva Street!
E, ja se zaljubio!Pomislim na nju, zapljuskuju me talasi miline. Odjednom nekakvo sunce u pozadini, moja simptaja se presijava, nestvarna, lebdeća, sva od svetlosti i svežine.
Svidela mi se plava. Potom sam je video crnu, i bio još zaljubljeniji. Znam je i kao brinetu, čak i žutu!
Viđao sam je tako na ulici, ne usuđujući se da pomislim da sam je dostojan.
Jedno nedeljno jutro stajala je na trotoaru, sama. Prvo sam kao nezainteresovano prošao pored nje, onda se okrenuo, gledao je od pozadi. Bila je ujedno i sportska, i elegantna, i seksi, i sve. Zanet, sudario sam se sa banderom. I bolna modrica na desnoj strani čela, koja nije prolazila danima, bila mi je mila jer jer me spajala sa njom.
Kasnije sam je pipnuo! Šta više, ulazio sam u nju! U Karađorđevoj ulici podno Kalemegdana. Mmm!
Kako je došlo do toga? Pa... dao sam joj do znanja da sam možda spreman da je platim.
(Pssst, imam i njenu sliku)