Inteligentne zgrade i ostale gluposti
Kada se sada samo setim terasice na koju je izlazila moja kancelarija na bivsem poslu dodje mi da vristeci protrcim kroz svih 1750 metara hodnika nove korporacijske zgrade u kojoj radim sada. Inteligentne zgrade.
Mora da sam glup cim ne uvidjam sve prednosti ovakvog nacina gradjenja: prozori se ne otvaraju, znaci unutra je manje prasine, nema bojazni od kvarenja mehanizma...chek, chek, chek, prozori se ne otvaraju? Meni i sama pomisao na to da prozori ne mogu da se otvore stvara frku. Da se ja pitam, idealno radno mesto bi svakako bilo negde na otvorenom.
Temperatura se da podesiti (rucno) u svakoj prostoriji u sirokom opsegu od 22 do 24 stepena, medjutim predlozeno je da se u celoj zgradi primenjuje optimalni rezim, a to je onaj zbog kojeg sam se ovog leta prehladio vec dva puta. U cemu je fora ne osetiti promene godisnjih doba napolju unutra?
Sto se svetla tice, situacija ista, tacnije osvetljenost i temperatura boje su isti, bez obzira da li je napolju suncano jutro ili kisno popodne. Kod mene ova cinjenica proizvodi nezgodan psiholoski napon, tako da sa svakim pogledom kroz prozor (ako zalozine nisu spustene, o tome vise kroz par sekundi) raste rizik od mentalnog groma, napada ludila koji bi me snasao usred inteligentne zgrade. A zalozine, uopste nisam provalio logiku iza njihovog spustanja/podizanja. Za sada mislim da taj deo sistema ne funkcionise, tako mi lakse. Naravno, detektori pokreta/prisustva pale sva svetla. Ipak, stari dobri Marfijev zakon vazi i u inteligentnim zgradama - prvi kvar sistema bio je u klonji :)
Pravi pakao nastaje tek ukoliko ostanete poslednji u zgradi. Onda treba aktivirati sve alarmne sisteme, a to je posao (jos jedan odlican razlog da mi prekovremeni rad ne pada na pamet). Verujem da produktivnost rada raste u ovakvoj zgradi, ali i rizik od ozbiljnih psiholoskih poremecaja zaposlenih.
I tako, od pecine do inteligentnih zgrada covecanstvo je prevalilo ogroman put. Poslednjih par koraka su apsolutni visak, ako mene neko pita.