Klizanje, šah, lajf
Pre neki dan u emisiji RTS-a "Trezor" tema je bila šah. Jedan od sagovornika/šahista kaže otprilike ovako: "Šah je predivna igra, jer ako pogrešiš, sigurno ćeš biti kažnjen. U životu se to nikada ne dešava na takav način."
Sećam se kad smo jednog leta stalno igrali onu igru o osvajanju kontinenata i zemalja,
"Stratego" li se zvala Riziko, razmišljala sam šta bi iz nje moglo da se nauči.
A ovih dana bilo je Svetsko prvenstvo u klizanju. Pa mislim: "Kad bi život bio umetničko klizanje."
Svi bi vodili računa o dobrom tehničkom i umetničkom postignuću. Što ukupno, što za pojedinačne elemente. Onda, dobro bi izgledali: Žene većinom sjajno, muškarci, onako, to jest. Prijatna muzika koja daje osnovu onome što radiš. Odličan ritam. Brzina.
Spektakularni skokovi. Poneki pad. Posle toga se nastavlja kao da ništa nije bilo. Neki, ipak, za pamćenje, ili lekciju. Rizici, ali uglavnom oni za koje smo spremni.
Ako smo posebno atraktivni, ili nas publika voli, ili nastupamo na domaćem terenu, dobićemo plišane igračke i cveće. Onda će nas stručni žiri oceniti, za tehniku i umetnički dojam.
Da je život umetničko klizanje, svaka dobra pirueta bi nosila poene. Visili bi smo naglavačke, držali nas i vrteli za lakat ili koleno, premetali preko glave i između nogu, i to bi sve bilo poželjno i nagrađeno, ako je dobro.
Šta bi tek bilo da je život opera? Ili fudbal? Ili rvanje? Ili pranje pločica?