Le(t)nji dani

 Danas, rekli su mi da je u pitanju nedelja, ćemo na plažu nešto ranije, znači oko 17h. Prethodnih dana termine za plažu su određivale četvrtfinalne utakmice na SP. Sinoć je Francuska (ponovo) pobedila Brazil, tako da je celu noć bila buka i slavlje na ulicama. Lepo, za Francuze. Ja, ipak, navijam za Portugal. Očekivano, za mene bar, najbolja 4 su iz Evrope. Inače, na jugu Francuske, najveća zvezda trikolora nije Zi-Zu, već mlađani Frank Rubery, koji ima pravu armiju fanova, mladih besposlenih Francuza arapskog porekla...

Inače, vrućina ovde usporava život, temperature su već danima iznad 30 stepeni, ali uveče duva neki prijatan vetrić sa mora, tako da je uživancija na terasi potpuna. Čini mi se da ću možda čak, nakon desetak godina, pocrneti. A more, more je taman, možda oko 21, 22 stepena, a moguće se i razladiti, postupak je krajnje jednostavan: otplivati malo dalje od obale i zagnjuriti se na par metara dubine.  

Vino: zabušavao sam. Danas sam uz ručak, nakon par dana popio par čaša odličnog kalifornijskog Zinfandela, i rešio sam da ostatak dana ovde svaki dan popijem po flajku nekog lokalnog vina, Bandol je jedna od jačih vinarskih regija u Francuskoj, after all. Istražujem, polako, mogućnosti moje nove kamere, Canon XT Digital Rebel (EOS 350d) sa super 17-85mm objektivom. Ne nosim ga na plažu, ipak. Pokušavam da ubedim gospođu da jedan od narednih dana provedemo u Nici koja je odavde udaljena nekih 90km, ali je izvesnije da ćemo stići samo do St Tropez-a, fuj. Opcija su još, možda i ponajbolja, i Gorge du Verdon, kanjon reke Verdon, duboko u brdima Provanse.

Nakon dužeg vremena sam video i omirisao lavandu koja raste u seni drvoreda u nasoj ulici nadomak plaze. Razvukao mi se kez, od uveta do uveta. A posle zamalo nisam zaplakao kada su secanja na Dalmaciju krenula da naviru u talasima. A neko je prethodnih dana pomenuo i Brač, Bol i Zlatni Rat.

I tako teku lenji dani na moru, još samo nekoliko pre konačnog povratka na sever, u zimzelenilo Baltičke obale i crnilo Baltičkog Mora (Jezera). Do tada, uživancija u čarima Cote D’Azur; soundtrack godišnjeg odmora grupa Lhasa, albumi La Llorona i The Living Road.

Unos komentara