Novi Sad: 7+3
Gost post by Elektro kuhinja, alter ego Enjoy Novi Sad
1.Kao i svaki lokal-patriota moram krenuti od onog mesta u kome najviše vremena provodim.. Petrovaradin. Zvanično spada u NS, može se doći gradskim autobusom, još lepše peške, preko mosta, a opet čini jednu posebnu celinu. Tvrđava i podgrađe (zvanično) a gradić za one koji žive u njemu, je najlepši a u isto vreme najzapostavljeniji deo grada. Prelepe stare kuće, kaldrma, autentične fasade iz vremena austro-ugarske vladavine, još neokaljane nadogradnjom i sveprisutnijim arhitektonsko-graditeljskim eksperimentima. Topla preporuka leti, prvo se krene sa exit-om, a zatim celo leto koncerti u atrijumu crkve Sv Jurja. Savršeni ambijent, muzika, i leto, šta ima lepše od toga... Ili jednostavno zgrabite omiljenu osobu za ruku, pravac tvrđava i zaljubljeno gledanje zalaska sunca iznad grada. Ma kako otrcano zvučalo, mislim da nema osobe koja to nije bar jednom uradila. U neku ruku savršeno za romantičarenje: Dunav, krovovi, zidine, sumrak, ah... 2.Ulica Laze Telečkog. Nezaobilazna destinaciija svakog boem-wannabe-a. U samom srcu grada, a opet ušuškana, preko dana mirna i idealna za kaficu u Divnom dućanu, ili za ručak u Kući maloj, a metamorfoza nastupa u večernjim satima, kada se jedna letnja subota ne može zamisiliti bez Marte ili Cube Libre. Od ovog leta, još dve kafane Klub Frida i Cactus club. I sve to na nekih 300m. Ako se krene sa Martom, do Londona se stiže u poznatom cik-cak maniru.
3. Misterija, čudna i skrivena mesta i neobjašnjive pojave u koje želimo da verujemo..
Ono što me i dan-danas posle toliko godina fascinira su skrivena mesta, tj ona mesta koja se ne nalaze ni u jednom turističkom vodiču, a potpuno su fenomenalna.. Ski bar- brod-kafić na ribarskom ostrvu, može se doći kolima, ili čamcem, popiti piće ili sunčati i kupati.
Šaran-na samoj obali, riblja čorba i tek upecana riba, čim je Dunav malo veći prilaz je nemoguć zato treba iskoristiti letnje mesece i uživati u pogledu na reku.
Petrovaradinski nasip: jogging, šetnja ili piknik, ima i onih koji udaljenost od grada koriste i za druge potrebe. jezero-bara sa labudovima, lovačke čeke, srne u rano jutro ježevi, kornjače i pokoja zmija. Tako divlje, a na manje od 300 m od moje zgrade.
Jedno čudno groblje na brdu kod Petrovaradina, svaki spomenik je krst, drveni, i tako na stotine. Bez imena. Kuće okolo. Ko, šta, zašto?
Podzemne galerije&priče o izgubljnim posetiocima, grobnicama, neispitanim delovima tvrđave, prolazima ispod Dunava, šišmiši...jeza.
4 Plaže.Štrand ili oficirac? Kao klinci, kupanje i sunčanje. Kao tinejdžeri odmeravanje suprotnih nam polova. Kao studenti otpadanje u vreme ispita i beg od stvarnosti, a proteklog leta je bilo aktuelno večernje obitavanje u nekoj od dobrih kafana. Špic, Beer bar ili možda mini golf : odabrati po volji... Glasam za ležaljke na pesku i trščane suncobrane.
5 Privatne žurke&sedeljke. Bilo da se organizuju u stanu, ili je u pitanju mesto zakupljeno baš za tu specijalnu priliku i to veče, privatne žurke su ubedljivo najbolji provod koji možete dobiti u NS. I to što sam starija to više cenim takvu vrstu okupljanja. Čak možda baš sedeljke. Skupi se društvo koje zbog obaveza/udaljenosti i/ili naprosto lenjosti retko viđaš i u toj jednoj večeri obnove se sve priče, tračevi, muke, prilike i neprilike. Ili jednostavno đuskanje do zore. Ima i toga, ma kako usporeno svi izgledali. 6.Fruška gora-moja posebna slabost. Kao obožavalac prirode, šume, planinarenja i rekreacije, preporučujem neizostavno za one koji nikad nisu bili: Planinarski fruškogorski maraton. Apsolutni must. Idealno za instant upoznavanje Fruške Gore, partizanskih spomenika i turističkih odredišta. Održava se svake godine početkom maja, ko nije bio, mnogo je propustio. Za one iskusnije, pešačenja ili roštiljnja na nekom od mnogobrojnih izletišta. Stražilovo, Iriški venac, Brankovac, Popovica... Pravo letnje osveženje potražiti na Ledinačkom jezeru (dok je još u komadu), tirkizna boja vode i pomalo surovi pejzaž ex-kamenoloma . Proleće, jesen i zima su pravi meseci za Frušku. Leti komarci ujedaju u rojevima, ipak je močvarna ravnica u blizini.
7 Mali festivali. Ne oni veliki tipa exit, jazz, cinemania, već mali malecki, koji traju dan-dva. Npr. festival meda: zamsilite načičkanu Zmaj Jovinu sa šatorima, teglicama meda, propolisom, medovačom i raznom medenom kozmetikom. Ili festival vina kod Spensa. Redovno napijanje. Pa onda one super zelene pijace, gde se sve zašareni od cveća, bilja i začina...Pa festival uličnih svirača: žongleri, fakiri, akrobate i svirači iz celog sveta...
To je bila moja top7-lista. A sada anti top 3:
1 Dolina sponzoruša /(ili ti) silikonska dolina. Broj jedan je u samom centru, u ulici Modene koja je nažalost naružena sponzoraškim kafićima. Trudim se da što manje koristim tu stranu ulice, mlade curice i starci. Klasika u NS. Mini suknjice, dekoltei i štiklice. Druga dolina je kod Spensa, ispod tribina stadiona Vojvodina. Zaobići u širokom luku.
2. Neukus Neko bi rekao o ukusima ne vredi raspravljati. E pa, o čemu drugom uopšte raspravljati?! Dakle, neukus. Moći ćete da vidite u po bela dana devojke u (što bi Samanta Jones rekla) fuck-me-heels, odlična složenica, i vrlo primenjiva kod nas. Par puta sam se iskreno zabezeknula kad sam shvatila da je za neke šorc ono što je za mene donji veš. Duhovita opaska jednog tate koga je sinčić pitao, pokazujući na jedan takav stajling: Tata, a što ona devojka ide u gaćama? Tata je na to odgovorio: Sine, nema para da se obuče.
3. Klima. Zime hladne,depresivne, ravnica nemilosrdna, košava kad dune, prolazi do kosti, onaj ko nije ugradio trostruku izolaciju i zid od 40 cm, mnogo je pogrešio (što stavlja većinu u ovu grupu). Proleća sa topolama i alegijama, leta pretopla sa komarcima, močvarni predeli, vetra ni daška, prašina i ambrozija, nikad ne odgovara. Utiče na naše živote, ali nikako ne može da se promeni. Jednostavno se treba pomiriti sa tim, i je l’ te, uživati u onih prvih 7.
Komentari
Ja se iz tog muzeja prvenstveno sećam da je pod bio baš gladak, pa je moglo da se kliza
Divno!
Moje sećanje iz četvrtog razreda osnovne škole: na ekskuriziji smo obišli i prirodnjački muzej na Petrovaradinu; bio sam toliko istinski oduševljen... kada nam je učiteljica zadala pismenu vežbu, ili domaći iz srpskog, ne sećam se, napisao sam sastav od nekih 7-8 strana slaveći dan kad sam video sve te krasote koje su me bacale u trans. Mislili su da sam poludeo.
Ne znam kako to realno izgleda, mogu da pretpostavim, ali predstava u mojoj mašti od tada poklapa se sa prizorima iz američkih prirodnjačkih muzeja koje viđamo po filmovima (skeleti dinosaurusa, indijanska sela, praistorijska naselja...). Blago onoj deci koja stvarno posećuju American Museum of Natural History i slične stvari, šmrc