O petlu i zrikavcima
Allez Les Blues je hit parola prethodnih par nedelja u Francuskoj. Napred Plavi i tu prestaje svaka slicnost izmedju dve reprezentacije. Allez les blues moguce je videti svuda: na reklamama za pivo ili kola svejedno, na vozilima gradskog prevoza, u izlozima, na majicama, na zastavama, kako se ispisuje na panoima na auto putu, ili na torti u lokalnoj pekari.
U polufinalu sam, ipak, navijao za Portugalce, koji su ovog puta, pored tradicionalnog simuliranja i razvlacenja po terenu, prikazali i dosta dobre igre. Francuska, osim celicne odbrane i maestralnog Zidana, nije prikazala mnogo. Ipak, dovoljno za finale. A proslava...
Naravno, odmah pozavrsetku tekme, pravac ulica. Ipak, ne pruza se svaki dan mogucnost da se vidi proslava ulaska u finale SPa. A proslava k'o proslava: gomila pijanih likova, zastave, joy-ride, losa muzika, par baklji...
Moja parola za finale: Forza Azzurri!
Apsolutni sampion mog leta je zrikavac. Naucio sam da uzivam u savrsenoj pesmi Mediterana. Saznao sam i da Grcki imaju drugaciju pesmu od ostalih zrikavaca Mediterana (Balkan je, surprise,surprise, granica). Sada znam da je oglasavanje obicno u uskom opsegu oko srednje frekvencije 4,5kHz. Saznao sam i da je najglasniji insekt Africki zrikavac (Brevisana Brevis), sa 106,7dB na 50cm. Takodje sam saznao da zrikavci imaju tri razlicita nacina zrikanja: prvi, meni najzanimljiviji, iz cistog zadovoljstva, najcesce u horu; drugi, prilikom trazenja partnera; treci, za oglasavanje opasnosti, obicno uvece, posto su im najveci prirodni neprijatelji slepi misevi. Zrikavac, majstor!
Desno, plaza Mar Vivo, La Seyne sur Mer, La France, savrseno mesto za slusanje nocne pesme zrikavaca.