Otvorene opcije
"Potrebno je da ljudi promene stav prema riziku i način na koji se odnose jedni prema
drugima u poslu."
Tako je već pominjani John Howkins odgovorio na pitanje da li je potreban novi biznis model
za kreativnu ekonomiju. Po njemu, način na koji ljudi danas vode posao je mnogo više kroz
saradnju i mnogo više je otvoren. Ali, da bi se desila ozbiljna promena, potrebno je i vreme
i promene u obrazovanju. Za sada je ovakav način poslovanja prisutan na nekim mestima i u nekim sferama poslovanja. Recimo, u Londonu, objašnjava Howkins, ako imate ideju, naći ćete instituciju, udruženje ili grupu prijatelja koji će reći: 'To je fanstično'. I to je tako u pola tuceta zemalja u svetu, ne više, kaže on. (Onda i nije slučajno što se Britanski Savet/British Council osim jezika, kulture, obrazovanja, angažuje baš u sferi kreativne ekonomije).
A ceo proces fragmentisanog i kooperativnog rada počeo je u sferi open source i besplatnog softvera. Što je nekima, nekada, izgledalo kao osuđeno na propast.
***
Tekst koji je ovih dana citiran na nekoliko mesta, sa razlogom, objavljen je u E-magazinu a odnosi se na pet godina uspešnog postojanaj Infostuda, organizacije bazirane na internet sadržajima vezanim za školovanje, stipendije i pronalaženje posla, da nabrojim mada ne znam da li postoji neko ko za njih ne zna. Njihov primer pokazuje da se u Subotici, Srbija, Balkan, 2001. godina, zapravo pokreće uspešan internet posao, a ko bi u to tad verovao. OK, ja sam nešto slično predlagala nekim drugarima još pre toga, ali...heh.., ko nam je kriv. Niko.
[slika je iz RAI 2 reality programa Isola dei Famosi, to je ono što se u drugim zemljama zove Survivor - što u kontekstu ovog posta zvuči simbolično]
Sreo sam na više mesta oduševljene priče o kreativnoj ekonomiji koje me neverovatno podsećaju na priče o novoj dot-com ekonomiji iz vremena pre bubble burst-a, a to čoveka čini malo rezervisanim... Nemoj me razumeti pogrešno, uvek sam _za_ nove stvari, ali ova paralela se tako jako nameće da je neprirodno ne pomenuti je.