Užasi fokus grupa...
..i drugi problemi.
Poneki trash baš izbegavam. Tako npr. emisiju Isidore Bjelice na BK TV nisam ni jednom gledala duže od 55 sekundi. Do pre neko veče. Dobro, ni ovaj put nisam uspela da odgledam celu, ali dovoljno jesam.
Skupila se ekipa, i pričaju o štampi.
Kakva je razlika izmedju hard core tabloida i tzv. finih časopisa o životima poznatih? Kakav je postotak preživljavanja licenciranih izdanja? Kako su jeftine uvezene publikacije za žene nastale po nemačkom receptu (ok, Lisa) preživele pojavu Blic Žene? Zašto je Lisa preživela, a Lea nije?
Koja naslovna strana prodaje novinu i pod kojim uslovima? Kako se ekipa provela sa fokus grupama i zašto je jedna od tih grupa za najpopularniju ženu izabrala mrtvu opersku pevacicu? (Koju?!) Da li se i kako ugovaraju navodni paparazzo prizori? Zašto se muški časopisi za mladje muškarce (Men's Health i Maxim) prodaju, a onaj za starije (Playboy) ne?
Market economy, takoreći. Ali kako je slušati i gledati Roberta Čobana, zatim lika iz Kurira, lika iz Story magazina, ženu iz Lise (Burda), plus I. Bjelicu? Teškooo.
Takođe, ovde je u poslednje vreme došlo do izvesne poplave magazina iz oblasti ekonomije. Jedan od njih, namenjen generalnim menadžerima, u najnovijem broju ima tekst o Vladici Nikolaju na dve strane, iz pera Radovana Bigovića. O toj vrsti vajba se radi.
Long live Silicon Valley, Silicon Alley i e-svet uopšte.